|
«U tom smislu sadrži svako mjerenje jedan čisto misaoni moment: zbivanja u prirodi mjerimo ne toliko sjetilno-stvarnim mjernim instrumentima koliko pomoću i prema našim vlastitim mislima. Mjerni su instrumenti, tako reći, tek vidljivo utjelovljenje tih misli, jer svaki od njih krije u sebi svoju vlastitu teoriju i nudi točne i upotrebljive rezultate samo ukoliko ta teorija biva pretpostavljena kao važeća. Pravi, osnovni mjerni instrumenti nisu ure, niti pak tvarna mjerila, nego načela i postulati. Jer u mnogostrukosti i promjenjivosti prirodnih pojava misao uzmaže posjesti neko relativno čvrsto stajalište tek tim načinom da ga sama uzme.»
str. 18
«Misao ne prodire u oblast konkretnoga tako da prema posebnim pojavama postupa kao prema slikama koje treba složiti u jednu jedinu sliku, mozaik, nego tako da u pogledu empirijskoga, vođena zahtjevom njegova zakonita određenja, sve više izoštruje i dotjeruje svoja vlastita odredbena sredstva.»
str. 116
«UZ EINSTEINOVU TEORIJU RELATIVNOSTI», Demetra, Zagreb, 1998
|
