Profesor Vladimir Filipović uglavnom je svoj radni vijek proveo na Odsjeku za filozofiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu počev od 1932. pa sve do umirovljenja 1976. godine. Svojim radom, nastupom i šarmom jako je utjecao na svoje studente koji su iz generacije u generaciju prenosili sjećanja o njemu kao čovjeku i pedagogu. Još i danas je među njegovim studentima rasprava o njegovom filozofskom radu, filozofskom smjeru, kao i o filozofskom preživljavanju na odsjeku za filozofiju za NDH-a i poslije u FNRJ/SFRJ dok su njegvi kolege bili uklanjani sa svojih radnih mjesta.

Osim svog zauzimanja za humanizaciju odnosa na Filozofskom fakultatu, osobito na Odsjeku za filozofiju, on je u samim temeljima osnivanja Kazališne akademije u Zagrebu kako bilježi Drago Ivanišević. Na Akademiji je i dugi niz godina predavač i rado ga se sjećaju njegovi učenici (npr. Georgij Paro, Dunja Tot-Šubajković). Također je značajan za otvaranje studija filozofije u Zadru 1957. godine, a djeluje i u poslijediplomskoj nastavi u IUC u Dubrovnik sve do smrti 1984. godine.

Njegov je utjecaj bio jak dok je bio tajnik, a i predavač na Pučkom sveučilištu, odnosno Narodnom sveučilištu (poslije rata) od sredine tridesetih godina 20. st. pa sve do sredine pedesetih godina istog stoljeća. Poslije osnivanja Hrvatskoga filozofskoga društva (prosinac 1957.) njegova se djelatnost nastavlja kroz HFD.

Nezaobilazan je njegov rad u izdavačkoj djelatnosti filozofskih djela. Posebno je značajna edicija Filozofska hrestomatija u 12 knjiga i Filozofijski rječnik u izdanju Matice hrvatske.

Njegovom zaslugom prevedena su i objavljena glavna Kantova djela (Kritika praktičkog uma, Kritika rasudne snage i Kritika čistoga uma…), a i sam je prevodio, npr. Schelerov Položaj čovjeka u kosmosu itd.

Posebno se od druge polovice šezdesetih godina zauzeo za rad na hrvatskoj filozofskoj baštini i zaslužan je da su se pojavila ponovljena izdanja Boškovićeve Teorije prirodne filozofije na latinskom izvorniku i hrvatskom prijevodu, kao i Petrićeva Nova de universis philosophia u latinskom izvorniku i hrvatskom prijevodu.

Poticao je svoje suradnike u Institutu za filozofiju da proučavaju život i djela naših starijih filozofskih autora, a i sam je pisao o ovim hrvatskim filozofima i misliocima: Marko Marulić, Matija Vlačić Ilirik, Frane Petrić, Rudjer Bošković, Albert Bazala itd.

Bio-bibliografija

1. Školovanje

2. Nastavniča djelatnost

   a) Na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu

   b) Na Kazališnoj akademiji u Zagrebu

   c) Na Filozofskom fakultetu u Zadru

   d) Na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku

3. Društveno-prosvjetiteljska djelatnost

   a) Tajnik Pučkoga sveučilišta i predavač

   b) Predsjednik Hrvatskoga filozofskoga društva i član, i čest referent

4. Rad u prosvjetnim tijelima NR Hrvatske

5. Urednik u Matici hrvatskoj za filozofsku hrestomatiju i filozofski rječnik, te pisac eseja o pojedinim filozofskim autorima uz prijevode (npr. Platon, Lukrecije)

6. Prevoditelj filozofski djela

7. Pisac filozfskih knjiga i rasprava

   a) Iz povijesti filozofije

   b) Iz nacionalne filozofije

8. Ravnatelj Odjela za povijest filozofije pri Centru za povijesne znanosti (danas: Instituta za filozofiju u Zagrebu)

9. Prvi i dugogodišnji urednik časopisa Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (prvi tiskani broj 1975.)

Urednik izdanja Odjela