|
Kišević Enes: DEVER ĆUPRIJA, Sana, 1996 |
|
SIJEDA DJECA
Sve to što čovjek stvori
To još se sagraditi može
Ali oni ruše i ono
Što Ti si stvorio Bože
Podijeli su i tebe
Da lakše vladaju nama
O kad bi mogli i zrak bi
Sapeli granicama
Kako je čovjek mali,
Kako zarastao u mržnju
A grana ruža miriši
I u ruci koja je skrši
Kako plakao ne bih
Ta puklo bi srce i svecu
Kad vidim da majke na svijet
Rađaju sijedu djecu
Za kakav mir mi je ginut
Kad mir oduvijek postoji
On bi se i sada čuo
Da ne zveckate oružjem svojim.
Za koju mi zemlju je pasti
Kad ja sav pripadam zemlji
I sve nedužne žrtve
Sahranjene su u meni.
Str. 78
|
