TROJICA VELIKIH NA OKUPU: Predrag Finci, Enes Kišević i Sead Alić predstavili „Misterij, iza svega“
Lupiga 16.10.2019.
„Misterij, iza svega“, nova je knjiga filozofa i književnika te povremenog Lupiginog suradnika, Predraga Fincija. Knjigu je ovog ljeta objavila izdavačka kuća Factum, a Finci koji od rata živi u Londonu, nedavno je posjetio Zagreb kako bi održao promociju u knjižnici Bogdan Ogrizović, ne samo ove knjige, nego i knjige „Zapisi veselog filozofa“. Za vrijeme boravka u Zagrebu Finci je sudjelovao i u jednom neformalnom predstavljanu u knjižari Bookara, u Maksimirskoj ulici, gdje su uz njega bila i dvojica njegovih prijatelja, veliki pjesnik Enes Kišević te filozof i književnik Sead Alić. Tom prilikom njihov razgovor, koji je moderirala Martina Petrinjak, sniman je te je ovih dana i objavljen, a možete ga pronaći unutar ovog teksta.
Finci je u razgovoru otkrio anegdotu kako se u neka „pradavna vremena“ upoznao s Kiševićem. Naime, kao mladić Finci se okušao u glumi, ali je već nakon prvog filma shvatio da taj poziv nije za njega. A taj prvi film bio je poznati „Sarajevski atentat“ iz 1968. godine, legendarnog režisera Fadila Hadžića i u njemu je Finci igrao Gavrila Principa. Kada je Hadžić uoči snimanja čuo koliko dubok glas Finci ima, zaključio je da on jednostavno u filmu ne može glumiti tek punoljetnog Principa pa mu je našao nekoga da ga mu „posudi glas“. Taj netko bio je upravo Enes Kišević.
Kišević je okupljene u Bookari počastio, a počastit će i sve vas koji pogledate video snimku, recitiranjem nekoliko sjajnih pjesama, koje su, kako sam kaže, varijacije na temu mističnog.
Nešto više o knjizi „Misterij, iza svega“, gdje Finci piše o misticizmu u umjetnosti, i o filozofskim razmatranjima misticizma, kroz niz duhovitih priča i primjera iz umjetnosti i filozofiji, reći će Sead Alić.
„Ovo je iznimno važna knjiga zato što dotiče ono područje između postojanja i nepostojanja, između riječi i onoga što je nemoguće izgovoriti, između filozofije i onog što je mistično, između božanskoga i ljudskoga, između naših riječi i riječi koje su objavljene, između naših osjećaja i mogućnosti i nemogućnosti da se pomoću tih osjećaja približimo onome što je univerzum“, reći će Alić, objašnjavajući kako je u knjizi on iščitao „dva Fincija“, kao i da je autor pokušao odgovoriti na neka pitanja na koja mu njegovi profesori nisu mogli dati odgovor.
Sam Finci dodat će kako se radi o temi koja je uistinu izbjegavana, temi od koje se bježalo u filozofiji.
„Zato što je racionalizam dominirao filozofijom, od Renéa Descartesa do naših dana racionalizam dominira. Na mene je možda najviše utjecala rana grčka filozofija, ali potom i Descartes, tako da sam i ja iz te racionalističke tradicije. Onda sam sebi rekao – mogu li ja kao racionalistički orijentiran filozof odgovoriti na ovo pitanje“, prisjetio se Finci i pojasnio kako je uistinu svojevremeno upao u raspravu s jednim svojim profesorom koji mu nije dao odgovor na pitanje vezano uz temu misticizma.
Ponešto je Finci, govoreći o misticizmu, rekao i o „novoj školi koja se jako razmahala“, a koja je od filozofije napravila biznis te koriste ljudske nedaće kako bi ponudila rješenja za te probleme. No, Finci tvrdi, oni ne rješavaju nikakve probleme već samo na tome zarađuju.
Domaćica Martina Petrinjak u jednom je trenutku dotaknula i temu porijekla, pitajući Fincija je li njegov otac porijeklom bio Sefard, a nakon potvrdnog odgovora, zaključila je kako porijeklo svakoga drugačije pozicionira u odnosu na autoritete.
„Ovdje moram da kažem jednu stvar. Moj otac je, da, ovdje ste rekli sasvim točno, on je Sefard po porijeklu, ali on je zapravo po porijeklu bio komunist. Njemu ta tradicija ništa nije značila. On je čak tu malo bio i dogmat jer je vjerovao u svoje komunističke ideje“, duhovito je odgovorio Finci pa dodao kako kritičko mišljenje naspram autoriteta postoji u svim tradicijama. Kraj razgovora trojac je začinio s nekoliko anegdota, u kojima glavne ulog "igraju" Danilo Kiš i Mak Dizdar.
Prikaz knjige Predraga Fincija MISTERIJ, IZA SVEGA
Autor prikaza: Sead Alić
Izdavač: FactUM izdavaštvo, Beograd, 2019.
Misterij Mozartovog pisanja
Mozart je nevjerojatno lako skladao. Njegovom geniju divit će se, i divi se, cijeli svijet. No čak i površni poznavatelji Mozartovog života znaju da je ovaj genij glazbe nerijetko skladao kompozicije samo za onoliko instrumenata koliko je glazbenika mogao platiti na koncertima kojima je želio nešto zaraditi i za koje je sam radio čak i neku vrstu promidžbe.
Nije mi slučajno Mozart prva asocijacija kad želim staviti nekoliko rečenica na papir o knjizi Predraga Fincija Misterij iza svega. Predrag Finci je filozof koji ostavlja dojam lakoće pisanja. Njegova rečenica nudi pitkost o kojoj mnogi mislioci mogu samo sanjati. Istovremeno ta pitka, proživljena, duhovna rečenica dosljedno i intenzivno – misli.
No ima još jedna situacija koja povezuje Mozarta i Fincija. Pratitelji društvenih mreža znaju da će upravo od Fincija saznati i koji je nakladnik objavio koju njegovu knjigu, i kada i gdje se ta knjiga može kupiti, pa i tko je i kakvim je tekstom popratio pojavljivanje te knjige. Iz svog stana u Londonu, naš Mozart odmjerene, lijepe i misaone rečenice – koordinira životom svojih knjiga.
Nerijetko Finci, a tako će biti i u knjizi Misterij iza svega, posegne za pripovjednom dimenzijom. Bogato životno iskustvo i osjetljivost za propitivanje svakog zareza u misli izrečenoj pismom, rezultira pripovjednim misaonim stilom koji nesvjesno gradi otklon od ljubitelja mudrosti i upućuje prema mudrosti samoj.
Iz knjige saznajemo da je fenomenu mističnoga autor sklon od mladosti. Sklonosti prema misteriju pripomogla je činjenica da o nekim autorima (primjerice Meister Eckhardtu) Finci kao student nije mogao dobiti dovoljno informacija od marksistički orijentiranih filozofa koji su tada dominirali filozofijskim katedrama. Autor spominje i vlastita mistička iskustva ne objašnjavajući nam o čemu je riječ.
Pokušavajući dakle odgovoriti na pitanja svoje mladosti Finci otvara fenomen misterija. Pritom ne zaboravlja naglasiti kako je njegov interes filozofijska dimenzija razumijevanja mističnog, a da se bit tog mističnog može prepoznati u osobnoj preobrazbi.
Autor je dakle oprezan. Premda govori o „zagonetki bića i sveg postojanja“ koji su u temelju mističnog fenomena koji se pokazuje 'misaonom biću' – Finci ne otpušta akademske kočnice. Misterij tako biva 'nabačenim' da bi govorio o sebi više sjenom nego svjetlošću pojma.
„Moj pristup mističnom je uveliko racionalistički“ kaže autor i otvara pitanje: Može li razum interpretirati mistično... Na sličan način je Rudolf Otto postavio pitanje o racionalnom u religiji koje zapravo nikada neće i ne može dohvatiti ono sveto. Finci želi razborito i uravnoteženo govoriti o mističnom/svetom... „Kao i mistično i sveto – piše Finci – može se osjetiti i misliti ali nikada do kraja spoznati.“
Dakako, cijelo vrijeme podrazumijeva se različitost misticizma kao „pristupa problemu refleksije od mističnog kao posebnog fenomena i način egzistiranja bića i stvari“ U tom kontekstu autor sugerira nužnost dubokog sjedinjenja razumijevanja i misterija kada kaže: „Da bih razumio mistični tekst moram i sam postati mistik“
Najbolje stranice knjige svakako su one koje su posvećeno umjetnosti. Tu autor kao da ulazi u horizont koji mu omogućuje jasniji govor i pojmovno približavanje misteriju. To ne čudi jer Finci smatra da se „u umjetničkom djelu susreću misterij i stvarnost postojanja“, da i sama poezija „nastaje i jest u domeni mističnog“, odnosno da je „pjesnik poput kakvog medija /pa/ može stupiti u kontakt s onima kojih više nema“. Pjesnik postaje mistik a mistik pjesnik: „Pjesnička riječ je uistinu riječ, jedina koja je uvijek Riječ života, njegove ljepote, istine i tajne.“
Na ovom mjestu, čitajući Misterij prije svega, vidio sam dva Fincija. Jedan je (pojednostavljeno govoreno) profesor hegelovske strogosti i stroge akademske opreznosti, dok je drugi šelingovski ili gotovo eckhardtovski sklon u onom nepojmovnom (u ovom slučaju umjetničkom) vidjeti, osjetiti, slutiti...rješenje naših postojanja i naših egzistencija, traganja, lutanja, pokušaja: „Riječ pjesnika je zapravo isto što i riječ mistika: da kaže više nego što govor može, imenuje bezimeno i kaže neiskazivo; umjetnik bi htio nadići sve što je riječ i kazati ono što je s onu stranu svakog kazivanja. Mistik bi da njegova istina bude izvan prostora i vremena i izmakne 'ljudskoj uvjetovanosti'. A to bi i umjetnik za svoje djelo, često i za sebe sama. Njihovo suočenje sa tajnom stvarnosti vodi stvarnosti tajne, transcendenciji.“
U zanosu, ljubavi, svetosti i igri, Finci pronalazi medije posredstvom kojih se približavamo misteriju. Autor će reći: „Svaki zanos, ljubavni, stvaralački, fizički ili psihički, svaki je sličan mističnom iskustvu i ekstazi o kojoj svjedoče mistici. Svaka vjera je po sebi samoj zanos.“
Promišljanje odnosa mistika prema ljubavi donosi nam onog doživljenog i prepoznatljivog Fincija, kako u tekstovima tako isto i u komunikaciji. Finci kaže: „Mistici postavljaju ljubav u središte svog odnosa prema Svetom. Ljubav ovdje znači biti u blizini, bez pohote, bez želje za otimanjem i vladanjem, pristupati Drugom sa željom da se razumije i bude shvaćen.“
Vrhunac približavanja misteriju možemo odčitati u Fincijevom pojašnjenju mističnog jedinstva. Finci piše: „Mistično jedinstvo (unio mystica) je metafizički eros prožimanja i sjedinjenja: u stvaralaštvu jedinstvo sa stvorenim, u osjećaju osobne harmonije jedinstvo sa (vlastitim) životom, u vjeri jedinstvo s Bogom. Jedinstvo s drugim. S voljenom. S Osobom. S drugom osobom biti jedno. Vjera nad vjerama.“
Dva su dakle Fincija u ovoj knjizi. Ili ih ja barem vidim. Ovaj skloniji govoru i doživljavanju mističkog jedinstva draži mi je (ako imam pravo birati). To je Finci koji govori o umjetnosti, vjeri, igri, i o onome što ne može stati u riječ. U njemu je ono najljepše Grka, jer: „Grci nisu htjeli govoriti, pisati, moliti, nego kroz igru dosegnuti svoja božanstva, biti s njima jedno.“
Onaj drugi Finci oprezniji je i uvijek se s izleta u ljepotu mističnog vraća akademski prihvatljivim stavovima. Umjetnost tako donosi tek opis i naznaku mističnog, ono 'kako', ali ne i ono 'što'. To 'što' Finci ipak prepušta pojmu, jer „tek filozofija u potpunosti dohvaća i artikulira njegovu prirodu“.
Ova lijepa knjiga izraz je duše koja je dugo putovala, koja stoji pred vratima i koja se ne može odlučiti. Možda i nije stvar u odluci autora. Na svakome od nas je u životu odabrati 'svog Fincija' i krenuti putem za koji mislimo da će nas odvesti do zadobivanja svijeta u sebi kao jedinog potpunog ujedinjenja pojmovnog i mističnog. Misterij je univerzalna riječ koja govori o različitim načina tih putovanja.
More Joomla Extensions
